5 SIMPLE STATEMENTS ABOUT PROSVETLJENJE EXPLAINED

5 Simple Statements About PROSVETLJENJE Explained

5 Simple Statements About PROSVETLJENJE Explained

Blog Article

43 »Izgleda da je himna morala biti stavljena u usta boga Agnija koga bi za vreme prinošenja žrtve prizivao pesnik da se pohvali i potvrdi da je pio božanski napitak« (L. Renou, Hymnes spécualatifs du Véda, str. 252).

indoevropskog zajedništva. Ali važno je utvrditi da su se 1 sačuvale na dvema krajnjim tačkama širenja, u Indiji i u Irskoj. Koliko se o tome može suditi, trodelna ideologija je predstavljala povezan ali elastičan sistem, koji je na različite načine upotpunjavan mnoštvom božanskih oblika, ideja i religioznih praksi. Proučavajući odvojeno različite indoevropske religije, biće prilike da procenimo njihov broj i značaj.

Leroa-Guranova teorija bila je kritikovana sa različitih stanovišta. Zamerana mu je pre svega izvesna nedoslednost kada je reč o njegovom »čitanju« figura i znakova, kao i činjenica da obrede koji su obavljani u pećinama nije doveo u vezu sa simboličkim sistemom koji je sam uspostavio. 31 Kako god bilo, doprinos Leroa-Gurana je značajan: on je prikazao stilsko i ideološko jedinstvo paleolitske umetnosti i osvetlio komplementarnost religioznih vrednosti prikrivenih pod znakom »muškog« i »ženskog«.

99. »Tajne« i »Misterije« Možemo dopustiti da su epifanija Persefone i njeno sjedinjenje s majkom predstavljali središnju epizodu epopteje i da je presudno religiozno iskustvo bilo izazvano upravo prisustvom obe boginje. Ne znamo, međutim, kako je došlo do tog susreta, kao ni šta je potom usledilo. Podjednako ne znamo ni zbog čega se smatralo da slična vizija korenito menja posmrtnu situaciju iniciranih. Ali ne možemo sumnjati u to da je epopt primao »božansku tajnu« koja ga je činila »bliskim« s boginjama; njega su, na neki način, »usvajala« eleusinska božanstva.ten Inicijacija je is9 Znamo za druge slične slučajeve: na primer Dionisov, ili Asklepijev, koji je rođen iz Koronidine pogrebne lomače, a koga je Apolon izvadio iz tela njegove majke; up.

U razvijenijim društvima nalazimo ih i u obrednoj funkciji magičnih components panegirika, satire, proklinjanja i anatema. Zanosno iskustvo reči koje dobijaju magijsko-religioznu snagu vodilo je, ponekad, do uverenja da je jezik sposoban da obezbedi istovetne rezultate kao i sam obredni čin. U zaključku, podjednako treba voditi računa o razlici između raznih vrsta personaliteta. Neki lovac ističe se svojim junaštvom ili lukavstvom, a drugi snagom svojih ekstatičnih zanosa. Te karakterološke razlike uvode izvesnu raznovrsnost LI procenu i tumačenje religioznih iskustava. I kada se dobro promisli, bez obzira na nekoliko temeljnih zajedničkih ideja, već je i samo religiozno nasleđe paleolita predstavljalo dovoljno složen oblik.

0 napola zaboravljenim sakramentima koji su izgubili svoje prvobitno značenje. Ako je eleusinska inicijacija omogućavala takva »iskonska« iskustva koja su otkrivala tajnu i svetost hrane, seksualnog čina, rađanja, obredne smrti — onda je Eleusina u pravom smislu reči zasluživala svoj ugled »svetog mesta« i izvora »čudesa«. Ipak, teško je poverovati da se vrhovna inicijacija ograničavala na podsećanje na drevne sakramente. Eleusina je sigurno otkrila novu religioznu dimenziju. Misterije su pre svega bile poznate po određenim »objavama« koje su se ticale dveju boginja. Slične »objave« su, dakle, zahtevale »tajnu« kao uslov sine qua non * Isto se postupalo i povodom različitih inicijacija čije je postojanje potvrđeno u drevnim društvima. Posebnost eleusinske »tajne« počiva međutim u činjenici da je ona postala uzorni obrazac svih kultova misterija. Religiozna vrednost »tajne« će u helenističko doba biti preterano hvaljena. Mitologizacija inicijacijskih tajni i njihova hermeneutika će, otuda, ohrabriti bezbrojne spekulacije, koje će na kraju oblikovati stil čitave epohe. »Sama tajna povećava vrednost onoga što se doznaje«, piše Plutam (O Homerovom životu i poeziji, ninety two).

veličalo svako pastirsko društvo. Zakon gostoljubivosti, nepovrediv među nomadima, Jailja izdajnički gazi: ona poziva u svoj šator kanaanskog poglavara Sisaru, koji beži posle poraza, i ubija ga na spavanju (Sudije, 4 : seventeen i dalje). Prenosivo svetilište iz Mojsijevog vremena postaje zastarelo. Sada se upražnjavaju kultovi u hramovima i u svetim gradovima. Ali, kao što se i moglo očekivati, značajne posledice imala je pre svega konfrontacija s kanaanskom religijom, štaviše, ta konfrontacija se produžila sve do VII veka pre Hr. U nastavku povezivanja Jehove i Ela, prejehovistička svetilišta koja su pripadala Elovom kultu, isto kao i jedan broj kanaanskih svetilišta, zavetovani su Jehovi.33 Više iznenađuje pometnja koja je, u vreme Sudija, stvorena između Jehove i Baala. Imena-složenice sa baal susreću se i u porodicama koje su poznate po jehovističkoj veri. Slavni Gedeon nosi takođe i ime Jeroval (Yerubbaal), »Baalova borba« (Sudije, 6 : 32). Na osnovu toga može se pretpostaviti da je reč baal, »Gospodar«, bila shvaćena i kao epitet Jehove, ili da je pored Jehove bio obožavan i Baal.34 Na početku, Baal je morao biti prihvaćen kao »bathroom rodnog tla«, u prvom redu stručnjak za plodnost. Tek kasnije je njegov kult omrznut i pretvoren u primerni dokaz otpadništva. Kanaanski žrtveni sistem je najvećim delom bio usvojen. Najjednostavniji oblik žrtvovanja sastojao se iz prinošenja darova ili levanica u ulju i vodi na nekom posvećenom mestu.

41 Anat izvršava neku vrstu obrednog ubistva, jer se prema Motu ponaša kao prema snopu žita. Uopšte uzev, takva je smrt specifična za bogove i duhove vegetacije.twelve Možemo se upitati neće li se Mot kasnije vratiti u život upravo zbog takvog ubistva agrarnog tipa. Kako god bilo ubijanje Mota je u određenoj vezi sa Baalovom sudbinom. El sanja da je Baal živ i da je »s neba potekla mast i da je med tekao u bujicama« (što podseća na biblijske slike, up. Jezekilj, 32 : 14; Jov 20 : 17). On prsne u smeh i izjavljuje da će sesti i odmoriti se, jer je »pobedonosni Baal živ, Kralj Zemlje postoji« (Drajver, str. 113). Ali, kao što se Jam vraća u život, tako se i Mot opet pojavljuje posle sedam godina i žali se zbog onoga što je pretrpeo od Anat. On takođe negoduje što mu je Baal preoteo vlast, pa bogovi suparnici otpočinju borbu. Oni se sudaraju, udaraju glavom i nogama kao divlji bikovi, ujedaju kao zmije, sve dok se obojica ne sruše na zemlju, Baal preko Mota. Ali Sapaš, boginja Sunca, u ime Ela upozorava Mota da je beskorisno nastaviti borbu pa se DUHOVNOST Mot pokorava i priznaje Baalovu vlast. Posle još nekoliko epizoda koje su samo delimično razumljive, Anat je obaveštena da će Baal biti Kralj zauvek, što označava početak doba mira, kada će »bik imati glas gazele, a soko glas vrapca«.43 forty

to maintain our internet site working, we need your aid to go over our server Charge (about $400/m), a small donation may help us quite a bit.

Iskustvo kosmičkog vremena, pogotovu ako se imaju u vidu ratarski radovi, dovodi na kraju do prihvatanja ideje o kružnom vremenu i o kosmičkom ciklusu. Pošto su svet i ljudsko postojanje vrednovani terminima iz biljnog života, kosmički ciklus shvaćen je kao beskrajno ponavljanje istog ritma: rođenja, smrti, ponovnog rađanja. U postvedskoj Indiji, ovo shvatanje razvijaće se unutar dve međusobno usaglašene doktrine: jedna je o ciklusima (yuga) koji se beskonačno ponavljaju, a druga o seobi duša. Pored toga, u mnogim religioznim sistemima Bliskog istoka ponovo će se javiti arhaične predstave o periodičnom obnavljanju Sveta, iznova protumačene i prihvaćene. Kosmologije, eshatologije i mesijanstva koji će tokom dva milenijuma preovladavati na Orijentu i u mediteranskom svetu, imaju svoje korene u shvatanjima neolitskih ljudi. Podjednako su značajna bila religiozna vrednovanja prostora, što se, pre svega, odnosi na prebivališta i sela. Življenjem nu stalnom boravištu drugačije se organizuje »svet« nego što se to čini u nomadskom životu. Za ratara, »pravi svet«, prostor u kom on živi, jesu kuća i obrađena polja. »Središte sveta« je mesto posvećeno obredima i molitvama i tu se stupa u dodir s nadljudskim bićima. Ne znamo koja su religiozna značenja neolitski ljudi Bliskog istoka pripisivali svojim kućama i selima. Znamo jedino da su, od izvesnog trenutka, počeli da quality oltare i svetilišta.

ulogu kao izraz u prvom redu božanske vrhovne vlasti, kasnije je bilo korišćeno kao primerni obrazac za sve vrste antagonističkih parova i komplementarnih opozicija. Sa Mitrom su povezani i Arjaman i Bhaga. Prvi štiti društvo Arijaca; on pre svega upravlja obavezama koje proizlaze iz gostoprimstva i pokazuje interesovanje za brakove. Bhaga, čije ime znači »deo«, obezbeđuje raspodelu bogatstva. Zajedno sa Mitrom i Varunom (a ponekad i sa drugim bogovima), Arjaman i Bhaga obrazuju par Aditja ili sinova boginje Aditi, »Nevezane«, odnosno, Slobodne. Još od Maksa Milera mnogo se raspravljalo o strukturi ove boginje. Tekstovi je izjednačavaju sa Zemljom, pa čak i sa Univerzumom; ona predstavlja prostranstvo, širinu, slobodu.31 Aditi je po svoj prilici bila Velika Boginja Majka koja nije bila sasvim zaboravljena, pa je svoje osobenosti i funkcije prenela na svoje sinove, Aditje. sixty eight. Indra, pobednik i demijurg Indra je najomiljeniji bathroom u Rigvedi. Njemu je upućeno nekih dvesta pedeset himni, u poređenju sa deset koje su upućene Varuni, trideset pet upućenih Mitri, Varuni i Aditjama zajedno. On je junak bez premca, primerni obrazac ratnika, opasni protivnik Dasjua ili Dasa.

Indiji, njegov zemaljski »predstavnik«, brahmaćarin (čiji je prvi zavet čednost) obredno se sjedinjuje s prostitutkom. Polno sjedinjenje je imalo svoju ulogu u nekim vedskim obredima (up. Ašvamedha). Pri tom je važno razlikovati bračno sjedinjavanje za koje se smatralo da je sveti brak, 31 i seksualno sjedinjavanje orgijastičkog tipa koje je imalo za cilj bilo sveopštu plodnost, bilo stvaranje neke »čarobne odbrane«. 32 U oba slučaja bi se, ipak, moglo reći kako su to »sakramentalni« obredi, vršeni u cilju resakralizacije čoveka ili života. Tantrizam će, docnije, razviti čitavu jednu tehniku koja se odnosi na sakramentalnu transmutaciju seksualnosti. Što se tiče različitih redova asketa, čarobnjaka i ekstatičara koji su živeli na rubu arijskog društva, no od kojih je većina na kraju bila integrisana u hinduizam, veoma smo slabo obavešteni. Najbogatiji izvori su iz poznijeg vremena, mada to ne umanjuje njihov značaj, jer oni pouzdano odražavaju starije stanje. Tako Vaikhanasasmartasutra daje dugu listu asketa i pustinjaka; jedni se razlikuju po kosi, ili po odeći koja je poderana ili načinjena od kore s drveta; drugi žive nagi, hrane se mokraćom krave i goveđom balegom, prebivaju na grobljima, itd.; neki upražnjavaju i jogu ili jedan oblik prototantrizma. 33 Da rezimiramo, još je od najstarijih vremena potvrđeno postojanje različitih oblika asketizma, ekstatičkih iskustava i magijsko-religioznih tehnika. Prepoznatljive su strogosti »klasičnog« tipa i neki šamanistički motivi, kao i ekstatička iskustva svojstvena jednom broju drugih kultura i nekim rudimentarnim jogističkim tehnikama.

nutku, u eleusinskom svetilištu se palila ogromna vatra. Ali, mada znamo za nekoliko primera kremacije, vatra po svoj prilici nije imala neposrednu ulogu u inicijacijama. Ono malo što znamo o tajnim ceremonijama ukazuje na to da je središnja misterija podrazumevala prisustvo dve boginje. Inicijacijom se menjala ljudska uslovljenost, ali u drugom smeru od onog kojim je išla Demofontova neuspela transmutacija. Malobrojni stari tekstovi, koji se neposredno odnose na Misterije, insistiraju na posmrtnoj blaženosti iniciranih. Izraz: »Srećan je onaj od l j u d i . . . « iz Himne Demetri vraća se kao lajtmotiv. »Srećan je onaj ko je ovo video clip pre odlaska pod zemlju!« kliče Pindar. »On zna kraj života! On zna i početak! ...« (Trene*. fr. ten). »O, tri puta su srećni oni među smrtnicima koji odlaze Hadu tek pošto su se osvedočili u te Misterije; jedino će oni tu moći da žive; za druge, sve će biti patnja« (Sofokle, fr. 719 Dindorf, 348 Didot). Drugim recima, posle stvari viđenih u Eleusini, duša iniciranog će iza smrti uživati blaženu egzistenciju. Ona nikada neće postati tužna i izgubljena senka, lišena sećanja i snage, čega su se toliko bojali homerski heroji. Himna Demetri samo jednom pominje zemljoradnju, govoreći o tome kako je Triptolem prvi bio upućen u Misterije. Demetra je zatim po predanju, Triptolema poslala da nauči Grke zemljoradnji. Neki autori su strašnu sušu objašnjavali kao posledicu silaska Persefone, boginje vegetacije, u Podzemlje.

I’m seriously influenced to dive deeper into yoga now. this post has sparked my curiosity to check out the several branches, try out new types, and find out more details on myself in the process. Namaste!

Report this page